Historija solane

Solana d.d. Tuzla je jedna od najstarijih firmi u Bosni i Hercegovini. Gradnja prvog industrijskog pogona za proizvodnju soli – Solane u Simin Hanu, započela je 1884. godine, a završena je godinu dana kasnije. Od te 1885. Godine do danas Solana neprekidno radi i bez obzira na okolnosti nastavlja kontinuitet dug preko jednog stoljeća.

Tradicija proizvodnje soli je značajno duža od postojanja Solane – moglo bi se čak reći kako se so u Tuzli proizvodi oduvijek. Tuzla je, nedvojbeno, nastala i razvijala se na nalazištima soli, koja je kroz stoljeća bila osnovna grana privređivanja. Mada novije teze iz arheološke i historijske naučne javnosti govore o isoljavanju na području današnje Tuzle u doba neolita, najstariji historijski zapis potiče s kraja IV ili početka V stoljeća pr.n.e. Dakle, prije približno 2.500 godina.
Gotovo svi značajni događaji u historiji Tuzle vezani su za so. Tako je u ranom feudalizmu, u vrijeme bosanske srednjovjekovne države, proizvodnja soli bila zanemariva i služila je očito samo za potrebe lokalnog stanovništva. To se najbolje da zaključiti iz činjenice da je bosanski vladar ban Kulin potpisujući Povelju Kulina bana Dubrovčanima 1189. Godine, najstariji bosanskohercegovački pisani državni dokument, faktički predao monopol soli Dubrovčanima, dopuštajući im slobodnu trgovinu na prostorima pod njegovom vlašću.

Dolaskom Turaka proizvodnja soli počinje poprimati organizovane oblike u svrhu trgovine. Najstariji podatak o organizovanoj proizvodnji soli u Gornjoj i Donjoj Tuzli potiče iz 1478. Godine, kada je ukupno proizvedeno 13 tona soli. Turska vlast je organizovala sistem mukata (zakupa) dajući pravo eksploatacije soli pojedincima, koji su dio soli predavali državi, što je uređeno i posebnim Zakonom o tuzlanskim solanama iz 1548. Godine.

Sistem proizvodnje je bio primjeren tome vremenu – bilo je to isoljavanje slane vode na vatri nastaloj loženjem drveta. Zahvaljujući organizovanoj proizvodnji Gornja i Donja Tuzla su se razvijale a so je na određen način bila mjerilo vrijednosti i valuta toga vremena u Tuzli. Proizvodnja je u turskom vremenu od 13 tona napredovala do 640 tona koliko je zabilježeno 1875. Godine, pred kraj turske uprave u Bosni i Hercegovini.

Dolazak Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. Godine označio je početak industrijalizacije. Odmah po uspostavi vlasti, 1880. Godine, austrougarska uprava proglašava državni monopol nad solju, te svega četiri godine kasnije započinje gradnju prve fabrike u Simin Hanu. Pogon u Simin Hanu otvoren je 1885. Godine od kada počinje neprekinuta industrijska proizvodnja soli u Tuzli, pod firmom Solane. Koliko je Solana bila značajna za tadašnju vlast, kazuje i činjenica da je carskim ukazom od 16. Februara 1885. Godine Solana nazvana po samome caru Francu Jozefu.

Na svojim počecima industrijska proizvodnja soli se brzo razvijala. Tome su značajno doprinijela istraživanja nalazišta soli, pa je nakon otkrivanja ležišta na Trnovcu, svega šest godina nakon početka rada, 1891. Godine otvoren pogon u Kreki, na mjestu današnje Solane. Za dvadeset godina rada u Simin Hanu i Kreki je izgrađeno ukupno 20 industrijskih kazana, tako da je 1905. Godine zabilježena ukupna proizvodnja 20.288 tona soli.
Industrijalizacija je donijela nov način života i Tuzla, grad kakav je danas, je sigurno nastao na industrijskoj tradiciji započetoj krajem XIX vijeka, koja neprekidno traje do danas. Grad se razvijao s razvojem industrije, što se odrazilo na sva bitna društvena pa i politička gibanja u gradu od 1878. Godine do danas.
Tuzla je danas poznata kao vjerovatno najotvoreniji grad u Bosni i Hercegovini, što je posljedica upravo razvoja započetog na industrijskoj tradiciji, koja je krajem XIX i početkom XX stoljeća bila razlog naseljavanja novih ljudi, kvalificiranih radnika i inženjera iz svih krajeva Habsburške monarhije, i razvoj novih ideja. Tuzla je i kolijevka radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini, a prvo radničko organizovanje zabilježeno je upravo u Solani 1906. Godine. Radništvo je bilo jedan od osnovnih nosilaca razvoja grada i opredijeljenosti slobodarskim idejama.

Stvaranje Kraljevine Jugoslavije 1918. Godine nije bitno utjecalo na dešavanja u Solani. Uprava državnog monopola iz Beograda je nadzirala proizvodnju, koja se u 20 godina postojanja Kraljevine Jugoslavije nije značajno povećavala, ali za Solanu se 1937. Godine desio značajan događaj – uvedene su nove tehnologije i proizvodnja je osavremenjena.
Solana je nastavila rad i u vrijeme Drugog svjetskog rata, a proizvodnju je samo u Kreki zaustavila 1943. Godine, kada su partizani napuštajući Tuzlu uništili četiri kazana, a ostale minirali. Mada je Solana proizvodila za one koji su držali vlast u gradu (tokom većeg dijela rata je to bila uprava NDH), radništvo Solane je dalo nemjerljiv doprinos Narodnooslobodilačkom ratu. U partizanima je poginuo 51 solarski radnik, od kojih su tri narodna heroja.

Nakon oslobođenja 1945. Proizvodnja je opet uspostavljena ali prava obnova i ekspanzija Solane nastaje u periodu udarničke obnove. Do 1952. Godine Solana je temeljito obnovljena, pa je te godine zabilježena rekordna proizvodnja od čak 82.801 tone soli. U vrijeme socijalističkog privređivanja Solana je doživjela punu ekspanziju. U Kreki je izgrađena potpuno nova Solana, otvorena 1970. Godine, bazirana na tehnologiji vakuum-uparavanja, i na toj tehnologiji Solana proizvodi i danas. Svoj puni kapacitet nova Solana je dostigla 1974. Godine, kada je na novoj tehnologiji proizvedeno 186.617 tona soli dok su na staroj proizvedene dodatne 15.273 tone, i te je godine evidentirana rekordna proizvodnja od ukupno 201.890 tona soli.

Solana je u vrijeme socijalističkog samoupravnog privređivanja poslovala unutar zajedničkog preduzeća s Rudnicima soli, a od 1970. Godine je bila dijelom Hemijskog kombinata, kasnije Holdinga Soda-so. Ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini 1992-1995. Godine negativno su se odrazila na Solanu. Svi kapaciteti su stavljeni u funkciju odbrane i pomoći stanovništvu na slobodnoj teritoriji. Većina radnika Solane priključila se Armiji Bosne i Hercegovine, a osam njih je dalo život za slobodu.

Mada je u ratu fabrika u cijelosti sačuvana, a proizvodnja praktički nije zaustavljana, rat i raspad Jugoslavije doveli su do gubitka tržišta. Višegodišnja odsutnost s tržišta bivših jugoslovenskih republika dovela je do njihove orijentisanosti na druge dobavljače i Solana se tako našla u finansijskim teškoćama. Petnaest godina nakon rata, 2010. Godine, pa sve do danas, Solana završava period stabilizacije i ulazi u fazu razvoja.